Ljudske želje i unutarnji mir

On June 10, 2021, Posted by , In nam, With Comments Off on Ljudske želje i unutarnji mir
Mi ljudi težimo materijalnim dobrima, ali objekti materijalnog svijeta nisu naše jedine želje. Isto tako želimo unutarnji mir i sreću.
 
Najdestruktivnija sila koja onemogućava unutarnji mir i sreću je ljutnja.
 
Ljutnja je suprotna svemu onome što najviše volimo i cijenimo kod drugih ljudi, poput prihvaćanja, bliskosti, povjerenja, prijateljstva bez osuđivanja i ostalih dobronamjernih stanja.
 
Zato je korisno razumjeti destruktivne moći ljutnje, iritacije, mržnje kao i koristi dobronamjernih stanja uma. Isto tako je vrlo korisno i iscijeljujuće, naučiti kako uvjetovati, zbližavati se i uvježbavati dobronamjerna, osvježavajuća stanja uma. Da nas podrže u trenucima najvećih životnih iskušenja, onda kada je to najpotrebnije.
 
Taj proces naziva se kontemplativna znanost i temelji se na učenju o primarnom izvoru unutarnjeg mira i sreće – umu. Nadalje, logičkom promišljanju, valjanim spoznajama o emocijama i mentalnim stanjima te povezivanju tih spoznaja s vlastitim iskustvom. Tada to postaje vrlo praktičan alat za život, a ne razglabanje o suhoparnim informacijama naučenog znanja iz knjiga ili predavanja.
 
Pristup dubokog razumijevanja emocija može biti dragocjen jer unutarnji mir je kvaliteta uma, a glavni (dominantni) uzrok unutarnjeg mira je upravo um.
 
Moderna znanost se za sada nažalost pretežno bavi proučavanjem materije, ne obazirući se na suptilno razumijevanje svjesnosti, osim površnog označavanja uma i svjesnosti kao posljedice moždane aktivnosti tj. epifenomena mozga. 
 
Na taj način ograničena svjesnost usmjerena na materiju pokušava spoznati neograničenu moć prirode i veličanstvenost živih bića. Ne razumijevanjem svjesnosti, kao niti kompozita svjesnosti i materije, što su živa bića.
 
Jer kako se na takav način uopće može spoznati sveobuhvatnost života na zemlji i bogatstvo ljudskog postojanja, cjelovita, velika slika?
 
Temeljeno na tom pristupu, napredak civilizacije u najvećem dijelu temelji se isključivo na materijalnom napretku koji se opet temelji na prirodnim materijalnim resursima. Materijalni resursi su ograničeni i normalno je da želja za nezasitnim rastom BDP-a i ostalih ekonomskih pokazatelja koje je izmislila ograničena svjesnost čovjeka, u kontradikciji s neograničenom inteligencijom prirodnih zakona koji su realnost i nije ih izmislio čovjek.
 
Mi ljudi, prirodne zakone možemo samo pokušati razumjeti, izučavati, diviti im se te sa zahvalnošću živjeti u skladu s njima.
 
Kako? Imitiranjem esencije prirodnih resursa.
 
Što je esencija prirodnih resursa? Njihova nesebičnost i velikodušnost. Nesebičnost mora, rijeka, zemlje, zraka, Sunca, Mjeseca, drveća i šuma, vatre jer njihova je velikodušna dostupnost omogućila život svih živih bića na zemlji, uključujući i čovjeka. Zbog toga je esencija prirode i svega što je svrhovito i održivo u životu – ljubav. Ponašanje suprotno ljubavi uvijek i sigurno, kratkoročno i dugoročno donosi samo patnju.
 
Pri tome, ne mislim na ljubav temeljenu na žudnji, pretjeranom vezivanju i misli “Trebam neku osobu ili stvar da bih bio sretan.” Ne na tu vrstu emocije, nego sveobuhvatnu, prostranu ljubav koja se temelji na mislima “Želim da budeš sretan, slobodan od tuga, briga i boli i ako mogu radit ću na tome da ti to omogućim, a da pri tome ne tražim ništa od tebe.” 
 
Iako to naravno nije moje osobno iskustvo, učeni i mudri ljudi kažu da je samo na ovaj način moguće postići istinsku, održivu sreću i unutarnji mir u sebi i u svijetu, u svim životnim situacijama, neovisno o vanjskim okolnostima.
 
Ljubav poput prostranog neba, široke livade, dubokog oceana; ne ono što se naziva “ljubav” a izgleda poput kaveza, lanca, bodljikave žice ili nabujale, podivljale rijeke tuđih očekivanja kao uvjeta njihove privrženosti.
 
Ljubav kao iskrena želja i nastojanje da drugi budu sretni, da imaju sve što im je potrebno za sreću, zdravlje, dobronamjerne misli, da budu slobodni od svih oblika fizičkih i mentalnih patnji, ljutnji, žudnji…
 
To je univerzalna vrlina, najuzvišenija vrijednost i esencija svega što je održivo i trajno, ostalo su samo koncepti stvoreni od strane čovjeka – neodrživi, promjenjivi, baš kao i sam čovjek i njegov životni vijek. Poput vala na vodi, duge ili oblaka. Poput iluzije, bez esencije. Uzrok stalnih strahova i očekivanja, za koje se ne može uhvatiti, niti ih se ikada može nadvladati, ostvariti i zadržati.
 
Zato kažu da samo jednu sekundu, jedan tren živjeti ljubav, temeljenu na mudrosti, istinska je sreća. Čak i ako nam je ostao samo jedan dan života, proživjeti ga s dobrim srcem u ljubavi, najveličanstveniji je način za provesti zadnji dan. Isto tako, ako je pred nama još 100 godina života, provesti ih s dobrim srcem, ljubavlju u srcu i radom za dobrobit drugih, najljepši je poklon samima sebi i cijelom svijetu.
 
Zato je to lako dostupno, otvoreno prostranstvo  koje potkopava i potčinjava bazu svih strahova, očekivanja, briga, nesigurnosti, anksioznosti, depresija i negativnih emocija. Slobodan prostor u kojemu je nezadovoljstvu onemogućeno preuzimati nadzor nad raspoloženjem….poput ptice koja nošena strujama vrlina i mudrosti, ne ostavljajući nikakve tragove, dolazi na dugo željenu obalu, na koju nikada nije niti otputovala.

Igor Mošič
Kontakt: igor@n2sed.hr

Online NAM Emotivna Higijena – Besplatan video program (10 videa s više od 15 sati materijala i tekstualni priručnik): https://youtube.com/playlist?list=PL3Ys-gwmdYL0citIjH6ujzUP5JgM_BLGL ili na: https://www.n2sed.hr/om/