Namjera ovog članka je osigurati spontano olakšanje, stabilnost i dobrobit misli i emocija za sve koji se trenutno suočavaju s nepovoljnom liječničkom dijagnozom ili bolešću kao pacijenti, članovi obitelji oboljele osobe ili njihovi pomagači. Ovaj opis zbog svojeg dosega opisuje gotovo sve ljude jer svatko od nas ili trenutno boluje, ili ima u obitelji nekoga tko boluje ili poznaje nekoga tko boluje.
Glavna korist ovih spoznaja je zbližavanje s novim, svježim načinom razmišljanja koji podržava i pomaže u procesu liječenja i izliječenja. Nasuprot načinu razmišljanja koji otežava i onemogućuje ono što želimo postići – ozdravljenje i oporavak.
Zato jer svi mi ljudi želimo imati sretan i zdrav život, što znači da želimo biti slobodni od svih oblika bolesti, nelagoda i patnje.
Samo zato jer stalno želimo iskušavati povoljne životne okolnosti, sreću i zdravlje, ne znači da u tome uvijek i uspijevamo. Neostvarene želje, tuge, neuspjesi, iznenadne tragedije, bolesti u obitelji, gubitak voljenih osoba, vlastita bolest i smrt sve je to realnost života htjeli mi to ili ne.
Takva neželjena iskustva mogu biti uzroci zbunjenosti, neraspoloženja i mentalnih kriza, ali istovremeno upravo ta iskustva koliko god nepovoljno isprva djeluju, ako ih obavijemo mudrošću mogu postati uzroci većeg samopouzdanja i unutarnjeg mira.
SUOČAVANJE S REALNOŠĆU ŽIVOTA
Ako razmislimo o realnosti života, posve je sigurno da se životne okolnosti kontinuirano mijenjaju, ljudi se rađaju, stare, pobolijevaju, umiru i to nitko ne može zanijekati. Vrijeme nitko ne može zaustaviti i nitko od nas ne zna koliko mu je još vremena ostalo. Grčevito se držati za sigurnost i nepromjenjivost u svijetu koji se stalno mijenja jednostavno nije moguće jer to je kontradiktorno s realnošću. Svaka aktivnost koja nije u skladu s realnošću kad tad postaje uzrok zbunjenosti, nemira i straha.
Zbog toga je na životnom putovanju korisno kreirati uzroke i uvjete za postizanje vlastite dobrobiti i zdravlja na načine koji nisu kontradiktorni s realnošću.
Kada smo svjesni realnosti života, umjesto izbjegavanja tema poput bolesti i smrti, puno je mudrije koristiti svoju inteligenciju za istraživanje temeljne prirode bolesti i njenih uzroka. Razumijevanje temeljne prirode bolesti omogućit će nam da je, kada se pojavi, dočekamo osnaženo, samopouzdano i spremno suočiti se s njom kako bi samostalno kreirali protuuzroke koji će pomoći u procesu liječenja i raznih medicinskih procedura, a istovremeno time ćemo onemogućiti strah, brige, emotivne krize i nepovoljan subjektivan doživljaj bolesti.
OBJEKTIVNA PRIRODA BOLESTI
Kada se bolest pojavi, ona izgleda kao da je odjednom došla sama od sebe, kao neki nepoznati strani fenomen za koji želimo da što prije nestane. Prije svega uobičajeno je da se želimo boriti protiv bolesti i pobijediti. Takav pristup je nekada uspješan, a nekada nije. Ima dana kada smo motivirani i samopouzdani i ima dana kada potonemo i osjećamo se pobjeđeno. Takvim pristupom svoje tijelo i svoj um pretvaramo u bojno polje na kojemu se odvija rat protiv bolesti. U tom ratu bolest je označena kao neprijatelj.
Tako zaista i djeluje jer bolest postaje uzrok mnogih nelagoda i patnji koje dotada nismo poznavali.
Ali prvo istražimo kako zapravo postoji bolest. Koja je istinska priroda bolesti? Postoji li ona zaista tako samostalno i neovisno kako na prvu djeluje ili možda postoji u ovisnosti o nekim uzrocima i uvjetima?
Analizom bolesti lako je zaključiti da bolest postoji u ovisnosti o raznim uzrocima i uvjetima koji su do nje doveli, neki su lako razumljivi i mogu se identificirati logički ili medicinskom dijagnostikom. Neki od uzroka i uvjeta su skriveni i ne mogu biti tako lako otkriveni čak niti najmodernijom medicinskom tehnologijom jer da mogu bilo bi ih moguće ukloniti i svaka bolest bi bila izliječiva. Ono što je sigurno jest da je bolest nastala u ovisnosti o nekim uzrocima i uvjetima. Isto tako, bolest postoji i održava se u tijelu zahvaljujući nekim uzrocima i uvjetima. Kada tih uzroka i uvjeta ne bi bilo, bolest ne bi mogla postojati.
Nadalje, bolest, kao i njeni uzroci mogu postojati samo na dva načina: neovisno ili međuovisno.
Ako bolest i njeni uzroci postoje međuovisno, to znači da ovise o uzrocima, uvjetima i da se mijenjaju u vremenu.
Ako bolest i njeni uzroci postoje neovisno, to znači da ne postoji niti jedan uzrok niti uvjet zbog kojega je nastala bolest. Isto tako, ne postoji niti jedan uzrok niti uvjet koji može djelovati na tu bolest, što znači da ona postoji na potpuno izoliran, neovisan način.
Razmišljanje da bolest i njeni uzroci postoje neovisno je apsurd jer iz osobnog iskustva sa sigurnošću znamo da bolest, kao i njeni uzroci postoje na međuovisan način.
Ako bolest postoji na međuovisan način, znači da nikako ne može postojati na neovisan način.
Spoznaja o međuovisnom postojanju bolesti neopisivo je važna jer oslobađa od identifikacije s bolešću kao vlastitim identitetom te otvara prostor i inspirira na osiguranje uzroka i uvjeta koji će biti u skladu s realnošću i koji će podržati vlastitu dobrobit i izliječenje.
Baš kao i suncokret koji na livadi, isprva djeluje samostalno i neovisno, ali kada ga dublje proučimo uviđamo da se sastoji od latica, tučka peludi, listova, stabljike i krorijenja. Nastao je zahvaljujući sjemenu koje su oprašivači poput pčela ili vjetra donijeli na određeno mjesto. Nadalje, suncokret ovisi i o mineralima iz zemlje, sunčevoj svjetlosti, vodi, a korijenjem je i fizički povezan s ostalim cvijećem i biljem na livadi u toj čudotvornoj mreži života. Suncokret ovisi i o imenu koje smo mu dodijelili jer među svim tim dijelovima koji ga čine mogućim niti jedan dio, uzrok, niti uvjet se ne zove “suncokret”. To ne znači da suncokret ne postoji, jer on ima svoju funkciju, boju, miris, pelud. Ono što ne postoji je neovisan, krut i nepromjenjiv način postojanja suncokreta.
Isto je i s bolešću, ona postoji, ali ne samostalno, neovisno i kruto kako na prvu djeluje. Bolest postoji na međuovisan način.
ULOGA GLAVNOG NEUROENDOKRINOG SUSTAVA – HPA OSOVINE KOD RAZVOJA I ODRŽAVANJA BOLESTI
Pridružite mi se i slijedimo zajedno ovo promišljanje te pogledajmo kamo će nas to odvesti.
Ako bolest postoji na međuovisan način znači da je bolest nepovoljna posljedica, koja ne može nastati od povoljnih nego od nepovoljnih uzroka. Nepovoljne posljedice s kojima se susreće tijelo dolaze od nepovoljnih uzroka koje smo kreirali tijelom. Nepovoljnim uzrocima koje smo kreirali tijelom prethodile su nepovoljne misli i način razmišljanja koji buja u atmosferi negativnih emocija.
U modernoj medicini sve više pažnje posvećuje se disciplini Psihoneuroendokrinoimunologija (PNEI) koja istražuje međuovisnost i povezanost između endokrinog i živčanog sustava te imunološkog odgovora organizma. Razvojem tog područja medicine sve je više znanstvenih dokaza da postoji veza između načina razmišljanja (mentalnog stanja) osobe i njenog zdravlja te sposobnosti ozdravljenja.
Pri tome je svima vrijedno upoznati se s funkcijom glavnog neuroendokrinog sustava – HPA osovinom. HPA osovina (hypothalamic-pituitary-adrenal ili hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda) kontrolira reakcije na stres te regulira mnoge procese u organizmu, uključujući metabolički, imunološki, probavni, kardiovaskularni, živčani sustav ili jednostavno naše raspoloženje, probavu, imunitet, seksualnost, životnu energiju itd.
Jedan od najvažnijih faktora za aktivaciju HPA osovine je stres na temelju kojega započinje uzročno-posljedični proces koji prvo aktivira područje hipotalamusa koji oslobađa vasopressin i corticotropin-release hormone (CRH), što stimulira otpuštanje adenocorticotropic hormone (ACTH) iz hipofize, a to stimulira otpuštanje adrenalina i kortizola iz kore nadbubrežne žlijezde.
Adrenalin i kortizol su hormoni koji djeluju na gotovo svaki organ i tkivo u tijelu. Adrenalin i kortizol imaju mnoge važne funkcije, a najvažnije su da reguliraju odgovor organizma na stres.
Vrste stresa s kojim se u životu susrećemo mogu biti akutni i kronični. Akutni stres je iznenadna opasnost koja kratko traje. Kronični stres je dugotrajni stres koji uzrokuje frustraciju poput suočavanja s kroničnom bolešću, posao koji nas iscrpljuje i čini frustriranima ili kontinuirano nezadovoljstvo nekim međuljudskim odnosima.
Življenje visoko stresnim načinom života i iskušavanje kroničnog stresa stvara disbalans između adrenalina i kortizola zbog čega se u organizmu pojavljuju nedetektabilne upale niskog stupnja koje oštećuju i slabe imunološki sustav. Takva situacija je krajnje nepovoljna jer njene posljedice su najčešće: povećana razina šećera u krvi, povećanje tjelesne težine, probavni problemi, povećani rizik od moždanog udara, bolesti srca, kao i cijeli niz drugih problema.
Suočavanje s nepovoljnom medicinskom dijagnozom i bolešću je svakako stresno, ali vrlo je važno shvatiti da dugotrajnim iskušavanjem tog stresa slabimo svoj imunološki sustav i otežavamo ono što želimo postići – ozdravljenje.
SUBJEKTIVNA PRIRODA BOLESTI – KAKO SE S BOLEŠĆU SUOČITI SAMOPOUZDANO I SPREMNO
Iz ove značajne spoznaje o HPA osovini slijedi da objektivna realnost bolesti nije odvojena od subjektivnog doživljaja i načina razmišljanja onoga tko boluje jer bolest postoji i izliječenje će se dogoditi u osobi, ne u dijagnostičkom uređaju ili u medicinskoj knjizi.
Da bi nepovoljnu dijagnozu i bolest dočekali spremno prije svega moramo voljeti sebe i u zdravlju i u bolesti.
Ako volimo sebe, želimo ono najbolje za sebe. Želimo da nam budu dostupni najbolji liječnici, medicinsko osoblje, najbolje procedure, lijekovi i terapije. Istovremeno, ono najbolje što možemo dati sami sebi je plemenito, najbolje stanje uma i misli koje su slobodne od ljutnje, iritacije i ostalih negativnih stanja koja pojačavaju stres i posljedično slabe imunološki sustav upravo onda kada ga najviše trebamo.
Da bi uspjeli u jačanju stanja uma i načina razmišljanja koji osnažuje imunološki sustav, korisno je s time se zbližavati i dok smo zdravi da kada bolest dođe naša pozitivna reakcija bude refleksna.
Zato jer jačanje imunološkog sustava i održavanje zdravlja u životu ovisi o našim aktivnostima i navikama, a ono što tome prethodi su misli i naš način razmišljanja koji ovisi o stanju uma.
Iz iskustva znamo da stanja uma mogu biti pozitivna, negativna i neutralna.
Negativa stanja uma su sva ona stanja uma koja jednom kada se razviju, prethodno smirena osoba postaje uznemirena, napeta i nesretna. Jednom kada je osoba nesretna, za nju sva ljepota života nestaje. Kao što smo vidjeli, negativna stanja uma djeluju i na tijelo koje se uslijed lučenja kortizola počinje znojiti, ubrzava se rad srca, nastaju problemi s probavom, nesanica, raste krvni tlak, slabi imunitet.
Jednostavno, negativna stanja uma nemaju niti jednu drugu funkciju osim da uznemiruju i povrjeđuju i muče onoga tko ih iskušava, kao i ljude oko te osobe. Negativna stanja uma nemaju niti jednu korisnu funkciju za ljude.
Pozitivna stanja uma su sva ona stanja uma koja osobu čine smirenom, opuštenom i koja blagotvorno djeluju na misaone procese kao i na uravnoteženi rad srca i krvni tlak, sve vitalne funkcije, harmoniju autonomnog živčanog sustava, bolji san, imunitet općenito, što svakako ima i dobronamjeran utjecaj na ljude u okolnini.
Ljutnja je najdestruktivnije negativno stanje uma koje je usmjereno na objekt promatranja koji ne želi, koji mu je iritantan, koji želi što prije ukloniti, a ako se ne može ukloniti spreman ga je i povrijediti i sve dok se taj objekt ne ukloni ljutnja je prisutna u različitim oblicima i intenzitetima. Ljutnja je stanje uma koje potiče kontinuirano lučenje kortizola i donosi mnoge probleme te značajno slabi imunološki sustav.
Nasuprot tome, ljubav i suosjećanje je najmoćnije pozitivno stanje uma i predstavlja plemenito, sveobuhvatno stanje koje je dobronamjerno usmjereno prema svojoj i tuđoj dobrobiti uz želju da pomogne kad god može, a ako ne može pomoći da nikoga nikada ne povrijedi. Objekt promatranja ljubavi i suosjećanja su svi ljudi i njihova dobrobit.
Ljutnja i ljubav i suosjećanje su međusobno isključiva stanja uma. Kada postoji ljubav i suosjećanje, ljutnja ne može postojati i obratno.
Lako je zaključiti da je kultiviranje i jačanje mentalnoig okruženja ljubavi i suosjećanja najbolji protuotrov za mentalno stanje ljutnje i straha zbog nepovoljnih životnih okolnosti poput suočavanja s bolešću. Ako jačanjem ljubavi i suosjećanja oslabljujemo ljutnju i ostale negativne emocije, a time jačamo imunološki sustav, nije li to dragocjena životna spoznaja?
KONCENTRACIJSKI LOGOR LJUTNJE I STRAHA ILI KONCENTRIRANI UM LJUBAVI I SUOSJEĆANJA
Svojim jedinstvenim oblikom i bogatom bojom, suncokret je ukras svake livade i svakog prostora. Glavni uzrok suncokreta njegovo je sjeme koje je proklijalo u uvjetima plodne zemlje, minerala, vode, sunčeve svjetlosti, ali jedan od uvjeta je i kompost.. Kompost je nastao od otpada, uvenulih biljaka i trulih plodova neugodnog mirisa. Ipak, i kompost je organski dio cvijeta koji je omogućio njegovu ljeootu. Vrtlar koji je uzgojio suncokret nije se borio i ratovao protiv komposta, već ga je znalački transformirao i upotrijebio za rast prekrasnog, zdravog suncokreta.
Briga i ljutnja zbog vlastite bolesti um pretvara u koncentracijski logor u kojemu imunitet sve više slabi te iako to ne želimo, jačaamo ono što zapravo želimo pobijediti – bolest.
Najbolje što možemo učiniti sami za sebe tijekom liječenja je kultivirati unutarnju atmosferu ljubavi i suosjećanja. To je stanje koje trenutno onemogućuje ljutnju i sve tegobe povezane s prekomjernim izlučivanjem kortizola. Ujedno to je i najbolja podrška procesu liječenja koji poduzimaju liječnici i medicinsko osoblje.
Liječenje nije neovisan i krut objekt, već proces koji je ovisan o uvjetima i uzrocima. Neki uzroci dolaze izvana i ovise o lijekovima i medicinskim procedurama, a neki uzroci i uvjeti dolaze od strane onoga tko boluje.
Ako se vežemo na bolest ili medicinsku dijagnozu kao kruti, neovisno postojeći objekt, postoji opasnost da ona postane dio našeg identiteta čime onemogućujemo ili otežavamo protočnost pozitivnih promjena koje priželjkujemo – izliječenja.
Medicinska dijagnoza i bolest ne postoji na krut i nepromjenjiv način jer je stanje koje može biti promijenjeno.
Razumijevanjem međuovisne povezanosti komposta i nektara, suncokret postaje ukras svakog prostora i misli u kojima se pojavi.
Razumijevanjem međuovisne povezanosti bolesti i načina razmišljanja, subjektivan doživljaj bolesti postaje sasvim drukčiji. Bolest više nije neprijatelj već uzrok samospoznaje i mudrosti koji nas poziva da se za svoje tijelo i misli pobrinemo ne s energijom bojnog polja na kojem se odvija rat, nego s pažnjom kojom se majka brine za tek rođeno dijete.
Kada na takav način obustavimo atmosferu ratišta i koncentracijskog logora u našem tijelu i umu, otvara se prostor za mudrost ljubavi i suosjećanja. Odgovor koji tada počinjemo dobivati od tijela postaje drukčiji i puno povoljniji za nas.
KAKO JAČATI LJUBAV I SUOSJEĆANJE PREMA SEBI
Pozitivnom usmjerenošću prema vlastitoj dobrobiti, možemo potaknuti proces u kojemu ćemo odlučno početi pomagati samima sebi, osigurati zdravo i poticajno mentalno okruženje koje će podržavati nas i naš imunološki sustav.
Glavni razlog kultiviranja ljubavi i suosjećanja prema sebi je onemogućavanje ljutnje i drugih negativnih emocija za koje smo dokazali da tijelo održavaju u stanju nedetektabilnih upala i negativno djeluju na mnoge vitalne funkcije, kao i na liječenje.
Jedan od načina jačanja ljubavi prema sebi je korištenje ljubaznih, dobronamjernih riječi koje daju nadu prilikom komuniciranja sa samima sobom. Nadalje, korisno je boraviti u pozitivnom i mirnom okruženju, okruženi ljudima kojima je stalo do nas.
Ako ste shvatili destruktivnost negativnih emocija, praksa emotivne higijene također može biti vrlo efikasna i dragocjena pomoć u procesu liječenja.
KAKO JAČATI LJUBAV I SUOSJEĆANJE PREMA DRUGIMA
Baš kao što mi doživljavamo bolest ili nepovoljnu dijagnozu, istovremeno to doživljavaju i mnogi drugi ljudi. To nas podsjeća da nismo sami, nismo jedina osoba koja doživljava bolest. Širenje svjesnosti na druge, uzrok je razvoja pozitivne usmjerenosti prema dobrobiti drugih ljudi, uz želju da im pomognemo ako to možemo, a ako im ne možemo pomoći, barem da im ne odmognemo. Tako možemo definirati ljubav i suosjećanje prema drugima. Sveobuhvatno shvaćanje postojanja osobnih nedaća i problema zajedno s nedaćama i problemima drugih ljudi u sličnim životnim situacijama, trenutno smanjuje intenzitet subjektivnog doživljaja boli ili patnje.
Suosjećanje nije sažaljenje i zato je važno razumjeti razliku između sažaljenja i suosjećanja. Sažaljenje predstavlja stanje nemoćnog promatranja svoje ili tuđe bolesti ili bilo kojeg problema. Nasuprot tome, suosjećanje je prostrana, potentna mentalna energija i stanje je svjesnog otvaranja svojoj i tuđoj bolesti, uz želju da pomognemo ako možemo, a ako ne možemo pomoći da ni na koji način ne odmognemo.
Ljubav i suosjećanje predstavljaju dvije strane iste medalje jer suosjećanje nastaje kada je ljubav suočena s patnjom. Koristi od treninga tih vrlina su nemjerljive. Najvažnija korist jest to da ljubav i suosjećanje predstavljaju najvrijedniji dragulj ljudskog intelekta i jedan od najmoćnijih protuotrova za brige, strahove i nelagodu subjektivnog doživljaja bolesti.
Kada jednom razumijemo zašto je način razmišljanja temeljen na ljubavi i suosjećanju toliko važan u procesu liječenja bit ćemo jako zainteresirani to uvježbavati i jačati i u zdravlju i u bolesti. Jedan od načina jačanja ljubavi i suosjećanja su i prakse emotivne higijene.
Jačanje ljubavi i suosjećanja znači pristupati svemu što radimo, čak i kada bolujemo sa sveobuhvatnim načinom razmišljanja koji nadilazi samo vlastiti interes i želju samo za vlastitim ozdravljenjem. Sve što radimo korisno je početi promatrati kao doprinos dobrobiti drugih ljudi, počevši od članova obitelji pa na dalje. Ako postoji briga za dobrobit drugih ljudi rađa se povjerenje. Povjerenje je temelj prijateljstva. Prijateljstvo natopljeno suosjećanjem temelj je harmonije. Ako postoji harmonija; strah, nesigurnost i tjeskoba povezana s bolešću i posljedicama bolesti nisu mogući.
KAKO JAČATI MUDROST
Kada iskušavamo bolest ili bilo koju nedaću, glavni uzrok neraspoloženja, briga i straha su misli koje osnažuju nezadovoljstvo. Um kontinuirano proizvodi misli. Negativne misli stvaraju povoljno okruženje u kojem cvatu negativne emocije koje pojačavaju stres i pokreću lančanu reakciju prekomjernog otpuštanja kortizola u organizam i svih tegoba povezanih s time.
Um koji je nediscipliniran lakoćom generira negativne misli jer slijedi svaku misao, baš kao što psić slijedi svaki kolačić koju mu bacimo. Nasuprot nediscipliniranom umu nalazi se disciplinirani um koji je poput lava jer lav ne trčkara za svakim kolačićem koji mu bacimo. Upravo suprotno, lavu se ne bacaju kolačići, a onaj tko to pokuša, učinit će to samo jednom. Lav je stabilan i moćan, kralj je životinja. Upravo takav je i disciplinirani um. Disciplinirani um ne trčkara za iskustvima osjetila, poput zvukova, slika, ili misli jer se bavi tlom ili poljem iz kojega rastu misli – svjesnošću. Disciplinirani um stabilan je i pažljiv u brizi za kvalitetu i održavanje tla svjesnosti koje natapa ljubavlju i suosjećanjem.
“Lavovska” svjesnost zna da loš osjećaj koji prati problem i nelagodu, primarno ne nastaje u ovisnosti o prepreci i vanjskim okolnostima, već primarno nastaje u ovisnosti o načinu razmišljanja. Zbog toga, problem ili nelagoda nikada ne postoji i nikada nije postojala “vani”, nego uvijek nužno postoji “unutra” jer raste iz tla vlastite svjesnosti. Sve to znači da neovisno o tome koliko misli naš um proizvodi, sve te misli imaju istu bazu – svjesnost. Kvaliteta biljke koja raste iz tla, ovisi o sjemenu biljke, kvaliteti tla i brizi za biljku. Kada u kup gnojiva neugodnog mirisa stavimo zdravo, plodno sjeme, transformirat će se u predivan suncokret.
Svaka misao koja se pojavi u svjesnosti samo je misao. Kada osiguramo plodnu svjesnost, osigurali smo plodne misli. Samospoznaja da svaka misao raste iz tla svjesnosti, svaku misao pretvara u lijek, u nektar. Na taj način baš svaka misao, promatrana očima samospoznaje, postaje mudrost.
Zbog toga, način razmišljanja koji se temelji na korištenju veličanstvene ljudske inteligencije za transformaciju problema i nelagoda u mudrost, najdragocjeniji je dragulj i glavni resurs koji imamo u životu.
Jačanjem ljubavi i suosjećanja prema sebi, prema drugima, kao i jačanjem mudrosti, obustavit ćemo mnoge nepovoljne procese u organizmu koji slabe imunološki sustav onda kada ga najviše trebamo.
Nadalje, time ćemo razviti i dublje uvide u prirodu realnosti te dati ogroman doprinos trudu liječnika i medicinskog osoblja u procesu našeg liječenja.
Što više jačamo unutarnju atmosferu mudrošću ljubavi i suosjećanja, to snažnije transforamiramo i umanjujemo vlastiti nepovoljan doživljaj bolesti i brige. Zato jer brige nisu nikada bile niti će ikada postati uzrok dobrobiti i zdravlja.
Zbog toga kada smo suočeni s nepovoljnom dijagnozom ili bolešću važno je biti praktičan i dobro analizirati situaciju.
Ako se nešto može učiniti, tada nije potrebno brinuti, već energiju usmjeriti na djelovanje s mudrošću ljubavi i suosjećanja.
Ako se ništa ne može učiniti, tada također nije potrebno brinuti, već prihvatiti realnost s mudrošću ljubavi i suosjećanja.
Zato na životnom putu, i u zdravlju i u bolesti nikada nije mudro odustati od puta ljubavi i suosjećanja jer ako odustanemo izgubit ćemo put prema sreći ozdravljenja.
Ako ne odustanemo od mudrosti ljubavi i suosjećanja, ljepota života i sreća ozdravljenja uvijek je pred nama.
Jedan od načina kako reagirati kada se bolest pojavi jest dočekati je spremno: “Došla si, očekivao sam te, znao sam da ćeš kad tad doći.” Bez osude, bez kritike i na fizičkom nivou uvesti promjene i započeti liječenje prema jasnim uputama liječnika, ali još važnije je na mentalnom nivou spremno dočekati bolest.
Načinom razmišljanja koji je natopljen ljubavlju i suosjećanjem, sa željom da ozdravimo, da imamo na raspolaganju najbolju skrb, terapije, pomagače i sa željom da svi koji se suočavaju sa sličnim tegobama isto tako odmah ozdrave, da se potpuno oporave. Koliko sreće i radosti će to donijeti tim ljudima i njihovim obiteljima. Toga se možemo sjetiti kada smo u čekaonicama, ili na odjelima i svaki trenutak bolesti i liječenja možemo pretvoriti u praksu ljubavi i suosjećanja. Tada osobno iskustvo bolesti više nije kontinuirano produciranje negativnih emocija, ljutnje i straha, tada um više nije koncentracijski logor ljutnje i straha od bolesti.
Naprotiv, um koncentriran na praksu ljubavi i suosjećanja postaje ljekovita inspiracija za sebe i druge. S takvim umom sreća ozdravljenja je nadohvat ruke.
S takvim umom, čak i ako je smrt neminovna, otići ćemo u miru.
I to je najviše što možemo napraviti za sebe i druge jer jedino vrijedno što uvijek nosimo sa sobom je ono dobro i lijepo što smo mislili, rekli i napravili za druge.
Kada djelujemo s mudrošću ljubavi i suosjećanja, sveobuhvatna dobrobit će biti posljedica na načine koje unaprijed nije moguće predvidjeti.
Tada umjesto da bolest postane uzrok generiranja briga, neraspoloženja i negativnih emocija, bolest postaje uzrok prakticiranja mudrosti ljubavi i suosjećanja. Ako s takvim načinom razmišljanja živimo i u zdravlju i u bolesti, život će uvijek biti ispunjen i sretan. Nasuprot toga, ako živimo bez mudrosti ljubavi i suosjećanja, čak i kada je tijelo zdravo, stalno ćemo imati razne mentalne probleme, ljutnje, brige i nezadovoljstva.
Oboljela osoba, član obitelji oboljele osobe ili pomagač nisu kruti i nepromjenjivi identiteti koje nosimo u životu, več uloge koje se izmjenjuju u našem iskustvu. Te uloge ne postoje na krut i nepromjenjiv način jer se mijenjaju u vremenu i zato mudrost ljubavi i suosjećanja može biti dragocjena životna spoznaja za dobrobit svih u zdravlju i u bolesti.
SVE BOLJE I BOLJE
Ovaj tekst je napisan sa željom da svi koji ga pročitaju ili imaju kontakt s njim dobiju korist koja im je potrebna na svom putu ozdravljenja ili pomaganja oboljelima.
Neka svi bolesni imaju najbolje liječnike, najbolje medicinsko osoblje, najbolje pomagače, najkvalitetnije lijekove i neka ozdrave odmah. Koje god bolesti postoje na svijetu neka odmah nestanu i više se nikada ne pojave. Neka svijet bude mjesto na kojemu ljudi uvijek pomažu jedni drugima i žive sretno, zdravo i u harmoniji jedni s drugima i s prirodom.
I kada leptir sleti na predivan suncokret, nakon što uživa u njegovom nektaru, kada poleti nitko ne zna koliko daleko će otići i koliko dobra će donijeti drugima i sebi.
Autor teksta: Igor Mošič, osnivač i učitelj NAM Emotivne Higijene
Pisac je dvije knjige na temu emotivne higijene koje su prevedene i na engleski jezik. NAM Emotivnu Higijenu redovito predstavlja na Međunarodnom kongresu neuropsihijatrije “Mind&Brain” u Puli. Više o NAM Emotivnoj Higijeni dostupno je na web stranici https://www.n2sed.hr i YouTube kanalu: NAM Emotivna Higijena
Dodatne resurse NAM Emotivne Higijene na temu zdravlja pogledajte na: https://www.n2sed.hr/zdravlje/