Kada vidim ljude zle naravi,
Koji preplavljeni su nedjelima i boli,
Neka pazim na njih kao na nešto rijetko,
Baš kao da pronašla/o skriveno sam blago.
Kada vidimo ili se nađemo s nekime tko ima negativan, destruktivan način razmišljanja, govora i/ili ponašanja, zašto bi ga njegovali kao nešto rijetko? Ne samo to, nego ga čak njegovali poput skrivenog blaga. Zašto? Je li to u skladu s realnošću ili je praktičnije misliti na “sebe” i ignorirati osobu “zle naravi”?
Kada je osoba preplavljena nedjelima i boli, nije sretna i treba pomoć. Baš kao što bolesna osoba treba pomoć. Osobama “dobroćudne naravi” mnogi žele pomoći kada su bolesni, dok osobama “zle naravi” malo tko želi pomoći. Je li ljubav i suosjećanje vrijednost ograničena na osobe koje su u skladu s našim očekivanjima i koje su “dobroćudne”?
Kada vidimo osobu koja je u boli i patnji, trebamo li joj nekako pomoći s pažnjom, neovisno o oznaci “zla”, “dobra”, ako možemo? Uvijek možemo.
- Razmišljajte i kontemplirajte o mogućim odgovorima s kojima se slažete i dozvolite svojoj inteligenciji da prihvati samo ono što je najkorisnije za vas.