Strpljenje – A Guide to the Bodhisattva’s Way of Life

A Guide to the Bodhisattva’s Way of Life
Guru Arya Shantideva (685 – 763)

Izdavač: Library of Tibetan Works and Archives, Dharamsala, India

Prijevod na engleski jezik: Stephen Batchelor

Prijevod na hrvatski jezik: Igor Mošič

Poglavlje 6. Strpljenje

1.

Kolikogod svrhovitih aktivnosti,

Poput štovanja Bude i velikodušnosti,

Koje smo akumulirali tijekom tisuća godina i eona,

Bit će uništeni jednim trenutkom ljutnje.

2.

Nema pogreške veće od ljutnje,

I nema hrabrosti veće od strpljenja,

Zbog toga ću tome težiti i na različite načine,

Meditirati na strpljenje.

3.

Moj um neće iskusiti mir,

Ako njeguje bolne misli mržnje.

Neću pronaći radost niti sreću,

Mučen nesanicom, osjećat ću se uznemireno.

4.

Gospodar pod utjecajem mržnje

U opasnosti je da bude ubijen

Čak i od onih čije bogatstvo i sreća,

Ovisi o gospodarevoj ljubaznosti. 

5.

S njom (iritacijom, ljutnjom i mržnjom), prijatelji i rođaci su obeshrabreni, 

Čak i ako su privučeni mojom velikodušnošću, neće mi vjerovati;

Ukratko, ne postoji nitko 

Tko sretno živi s ljutnjom.

6.

Zato taj neprijatelj, ljutnja,

Stvara tako veliku patnju,

Ali tkogod marljivo radi na njenom nadvladavanju,

Pronaći će sreću sada i u budućnosti.

7.

Pronašavši tako gorivo mentalnog nezadovoljstva,

Koje sprječava ono što želim,

I čini ono što ne želim,

Mržnja jača i naposljetku me uništava.

8.

Zbog toga, moram potpuno isušiti

Gorivo tog neprijatelja (ljutnje),

Jer moj neprijatelj nema niti jednu drugu funkciju,

Nego da me povrjeđuje i nanosi mi bol. 

9.

Zato, štogod me zadesi,

Neće uznemiriti moju moju radost,

Jer kada postanem nesretan, neću biti sposoban ostvariti ono što želim,

I moje vrline će propadati.

10.

Zašto biti nesretan oko nečega

Što se može popraviti (iscijeliti)?

I zašto biti nesretan oko nečega

Što se ne može popraviti (iscijeliti)?

11.

Za sebe i svoje prijatelje,

Ne želim patnju i nepoštovanje,

Niti ružne riječi, niti išta neugodno,

Ali za moje neprijatelje je suprotno.

12.

Uzroci sreće se ponekad pojavljuju

Ali uzroci patnje su učestali

Bez patnje, nema nadilaženja patnje

Zato um, trebaš biti stabilan i čvrst.

13.

Ako neki asketi i stanovnici Karnape

Mogu podnijeti bol bezrazložnog samoozljeđivanja rezanjem i paljenjem

Onda zbog oslobođenja (od patnje) 

Zašto ti nemaš hrabrosti?

14.

Ne postoji ništa 

Što zbližavanjem ne postaje lakše.

Zato zbližavanjem s malim nevoljama i bolima,

Trebam strpljivo prihvaćati i veće nevolje i boli.

15.

Tko to ne vidi u sitnim patnjama

Poput ugriza zmije ili insekata,

Osjećaja gladi ili žeđi,

I s manjim stvarima poput osipa?

16.

Ne bih trebao biti nestrpljiv

S toplim ili vrućim vremenom, vjetrom ili kišom,

Bolešću i ograničenjima ili udaranjem,

Jer ako jesam (nestrpljiv) bol koju mi uzrokuju samo će se povećavati.

17.

Neki, kada samo vide svoju vlastitu krv,

Postaju jako hrabri i smireni,

Ali neki, kada vide krv drugih,

Padaju u nesvjest.

18.

Ove reakcije dolaze iz uma,

Koji je ili stabilan ili plašljiv.

Zbog toga, trebam zanemariti povrjeđivanje koje mi je učinjeno,

I ne biti pogođen (tuđim riječima i slično) patnjom.

19.

Jer kada mudri pate

Njihovi umovi ostat će prostrani i neokaljani;

Jer kada je pokrenut rat protiv uznemirujućih koncepata (misli),

Uzrokovat će mnogo boli u vrijeme bitke. 

20.

(I tada) Istinski heroji su oni

Koji, ne obazirući se na patnju (koju iskušavaju),

Pobjeđuju neprijatelja mržnje, ljutnje i tako dalje,

Obični ratnici pobjeđuju (i uništavaju) samo tuđa tijela. (svojim riječima i djelima)

21.

Nadalje, patnja ima i dobre kvalitete

Pošto obeshrabruje, na taj način, uništava aroganciju,

(Kod onoga tko je iskušava) Suosjećanje raste za sve u cikličkom postojanju,

Negativnosti su uklonjene i (ta osoba) pronalazi radost u vrlinama.  

22.

Pošto ne postajem ljut 

Na velike uzročnike patnje poput žutice (raka, neurodegenerativnih bolesti, srčanog, moždanog udara i ostalih bolesti),

Zašto onda biti ljut na živa bića?

I oni su (njihovo ponašanje) posljedica različitih uvjeta. (kao i bolest).

23.

Iako ih ne želimo,

Bolesti dolaze;

Isto tako, iako ih ne želimo,

Ovi uznemirujući koncepti (poput ljutnje) žestoko dolaze.

24.

Bez razmišljanja, “Ja ću biti ljut” (ili ja se želim naljutiti)

Ljudi nezaustavljivo postaju ljuti,

I bez razmišljanja “Ja želim nastati”,

Ljutnja nastaje.

25.

Sve pogreške koje nastaju,

I različita nedjela,

Producirana su snagom uvjeta;

(Te pogreške i nepravde) Ne stvaraju same sebe.

26.

Ti uvjeti koji su sastavljeni,

Nemaju namjeru ništa proizvesti,

Niti njihov proizvod (ljutnja),

Ima namjeru biti proizvedena.

27.

Ono što nazivamo naša bit (Primal Substance)

I ono čemu dodijeljujemo oznaku “Sebstvo” (Self),

Ne nastaju kao posljedica svrhovitog razmišljanja,

“Ja ću nastati da bih povrijedio”.

28.

Ako ne nastaju same od sebe i ne postoje neovisno,

Onda štogod one željele proizvesti (povrjeđivanje također ne može postojati)

Jer kada bi (“Sebstvo”) trajno doživljavao objekt promatranja,

Slijedi to da nikada nebi prestalo.

29.

Nadalje, kada bi “Sebstvo” bilo trajno,

Jasno je da bi bilo lišeno svake akcije – (bilo bi) poput prostranstva praznog prostora,

Dakle, čak i pod utjecajem različitih uvjeta,

Kako bi uopće mogli djelovati na njenu nepromjenjivu prirodu?

30.

Čak i kada pod vanjskim utjecajem (raznih uvjeta) ono ostaje nepromjenjeno,

Što onda razne akcije mogu učiniti (nepromjenjivom “Sebstvu”)?

Prema tome, ako kažem da ovo (ovaj uvjet) djeluje (na trajno “Sebstvo”),

Kako to dvoje ikada može biti (uzročno-posljedično) povezano?

31.

Prema tome, sve je upravljano od strane drugih faktora (različitih od sebe), koji su nadalje stvoreni od strane opet nekih drugih faktora (i tako ad infinitum),

I na taj način ništa ne stvara i upravlja samog sebe.

Ako to razumijem, ne trebam postati ljut (kako je uopće moguće postati ljut i na što točno?)

(Zar) Na fenomene (ljude i okolnosti), koji su (protočni, nije ih moguće zaustaviti, niti pronaći referentnu točku jer su u kontinuiranom procesu promjene) poput iluzija?

32.

(Ako je sve nestvarno, poput privida ili iluzije) Tko će onda obuzdati i što (ljutnju)? 

Naravno, u tom slučaju obuzdavanje bi bilo neprikladno,

Ali nije neprikladno jer ja (“Sebstvo”) nastavlja postojati (konvencionalno),

I zato u ovisnosti o obuzdavanju (ljutnje), kontinuitet patnje je prekinut.

33.

Dakle, kada netko vidi neprijatelja ili čak prijatelja

Koji čini neko nedjelo (prema meni),

Razmišljat ću da takve stvari nastaju zbog (nepovoljnih) uvjeta (zbliženošću s nevrlinama),

I zadržat ću sretno (i opušteno) stanje uma.

34.

Kada bi ono što nastaje ovisilo o našem izboru,

Onda, pošto nitko ne želi patiti,

Patnja ne bi postojala,

Za niti jedno biće.

35.

Zbog nepažnje,

Ljudi se ozljeđuju trnjem i ostalim predmetima nelagode,

I zbog žudnje za ženama i slično,

Postaju opsjednuti i čak se lišavaju hrane.

36.

Neki se i samoozljeđuju,

Raznim porocima i nečasnim aktivnostima,

(Nerazumnim i nesuvislim ponašanjem tijela),

Vješajući se i viseći s litica,

Ili konzumiranjem otrovne, nezdrave hrane.

37.

Ako pod utjecajem uznemirujućih koncepata,

Ljudi su sposobni čak izvršiti samoubojstvo,

Kako onda očekivati (da pod utjecajem uznemirujućih koncepata) neće ozlijediti,

Tijela drugih živih bića?

38.

Iako ne mogu razviti suosjećanje prema svim tim ljudima

Koji su me pod utjecajem uznemirujućih koncepata,

Pokušali čak i ubiti ili slično,

Zadnje što bih trebao učiniti jest postati ljut na njih!

39.

Čak i da je u prirodi nezrelih (djetinjastih, neprobuđenih, preplavljenih neznanjem),

Nanositi bol i povrjeđivati druga bića,

I dalje je neprikladno biti ljut na njih,

Jer to bi bilo kao zamjerati vatri što joj je priroda da gori.

40.

Čak i da su pogreške privremeno javljaju,

Kod onih koji su po prirodi pouzdani,

I dalje je neprikladno na njih biti ljut,

Jer to bi bilo kao zamjerati zraku što dozvoljava varti i dimu da se šire.

41.

Ako postanem ljut na onoga tko drži štap (kojim me udara),

Iako sam zapravo povrjeđen od štapa (ne od ruke, niti osobe koja drži štap),

Pošto je počinitelj (nedjela) potaknut ljutnjom i mržnjom,

Umjesto na počinitelja, trebam postati ljut na mržnju i ljutnju.

42.

Prethodno, sigurno sam i ja povrjeđivao,

Druga živa bića,

Prema tome, ispravno je da se to povrjeđivanje vraća,

Meni, koji sam činio nedjela i povrjeđivao druge. (svojim neobuzdanim umom samoljublja i neznanja međuovisnosti i praznine)

43.

Oboje; i oružje i moje tijelo,

Uzroci su moje patnje,

Pošto su drugi iznjedrili oružje, a ja svoje tijelo,

Na koga bih trebao biti ljut?

44.

Ako sam u slijepoj fiksaciji, zalijepljen (pretjerano vezan),

Za bolni gnojni čir ljudske forme (tijela),

Koje ne može podnijeti da ga se dodirne,

Na koga bih se trebao ljutiti kada je povrjeđeno?

45.

To da su povrjeđeni, mana je nezrelih (djetinjastih, neprobuđenih),

Jer iako ne žele patiti,

Oni snažno su zalijepljeni za uzroke patnje,

Zato, zašto da budu ljuti na druge?

46.

Baš kao i čuvari pakla,

I šuma s lišćem oštrim poput žileta,

Isto tako je i patnja produkt mojih akcija,

Na koga bih onda trebao postati ljut?

47.

Potaknuti mojim vlastitim akcijama,

Nastaju oni koji me povrjeđuju,

Ako će zbog tih akcija (nedjela) oni završiti u paklu,

Nisam li ja taj koji ih uništava?

48.

U ovisnosti o njima, ja se pročišćavam od mnogih negativnosti,

Strpljivo prihvaćajući boli koje mi nanose (i kako me povrjeđuju),

Nasuprot tome, u ovisnosti o meni, oni će pasti

U paklene boli koje će trajati dugo vremena.

49.

Prema tome, ako sam ja uzrok njihove patnje i boli,

A oni moje dobrobiti,

Zašto “neobuzdani ume”, postaješ ljut,

Na tako pogrešan način?

 50.

Ako moj um ima plemenitu kvalitetu (strpljenja),

Neću završiti u paklu,

Iako sam tako zaštitio sebe (svojim načinom razmišljanja: probuđenog uma altruizma i mudrosti),

Kako će oni biti zaštićeni?  

51.

Štoviše, ako uzvratim povrjeđivanje,

Niti to ih neće zaštititi.

Na taj će se način samo moje ponašanje pogoršavati,

I zbog toga moja će životna snaga biti uništena.

52.

Pošto moj um nije fizički (materijalni fenomen)

Ni na koji način ga nitko ne može uništiti,

Ali pošto je jako zalijepljen (pretjerano vezan) za moje tijelo,

Uzrokovao mi je bol fizičke boli i patnje.

53.

Pošto nepoštivanje, grub govor,

I neugodne riječi, 

Ne uzrokuju bol mojem tijelu,

Zašto, ume postaješ ljut?

54.

  • “Zato jer se drugima neću sviđati.”

Ali pošto me to neće progutati (ozlijediti)

Niti u ovom, niti u idućim životima,

Zašto ne želim to ne-sviđanje (tuđu nenaklonost)?

55.

  • “Zato jer će to omesti moja svjetovna ostvarenja”

Čak i ako to ne želim,

Morat ću ostaviti svoja svjetovna ostvarenja za sobom,

Dok će istovremeno moja nedjela ostati nepromijenjena.

56.

Zato je bolje da umrem danas

Nego da živim dug život ispunjen nevrlinama i nedjelima,

Jer čak i da ljudi poput mene žive dugo vremena,

Uvijek će postojati patnja umiranja.

57.

Pretpostavite da se jedna osoba probudi iz sna 

U kojem je iskušavala stotinu godina sreće,

I pretpostavite da se druga osoba probudi iz sna

U kojem je iskušavala samo jedan trenutak sreće;

58.

Za obje osobe koje su se probudile iz sna,

Ta se sreća nikada neće vratiti.

Isto tako, bilo da je moj život kratak ili dug,

U trenutku smrti bit će završen (nepovratno).

59.

Iako mogu živjeti sretno jako dugo vremena

I steći jako puno materijalnog bogatstva,

S ovog svijeta ću otići praznih ruku i siromašan

Baš kao da sam opljačkan od lopova.

60.

  • “Naravno, materijalno bogatstvo će mi omogućiti život,

I činjenjem dobra, bit ću sposoban svoja nedjela i prijestupe učiniti nepostojećima.”

Ali ako dok to činim (stječem bogatstvo) živim s ljutnjom,

Neće li moje vrline postati nepostojeće, a nedjela i prijestupi se pojačati?  

61.

I od koje koristi je onda život,

Onoga koji čini nedjela,

Ako ta osoba zbog materijalne dobiti,

Uzrokuje da vrline (potrebne za život) nestaju?

62.

  • “Naravno, trebam biti ljut na one

Koji govore neugodne stvari, koje slabe povjerenje drugih bića u mene.” –  

Zašto na isti način nisam ljut 

Na ljude koji govore neugodne riječi o drugim ljudima?

63.

Ako strpljivo mogu podnijeti taj nedostatak povjerenja,

Kada je usmjeren drugima,

Zašto onda nisam strpljiv i s neugodnim riječima (koje govore o meni),

I koje su povezane s razvojem uznemirujućih koncepata (u meni)?

64.

Čak i ako drugi govore loše ili čak i ako uništavaju

Svete slike, relikvije i svetu Darmu,

Neprimjereno je mrziti ih,

Jer Buda nikada ne može biti povrijeđen.

65.

Moram spriječiti razvijanje ljutnje prema onima

Koji povrijeđuju duhovnog Učitelja, moju rodbinu ili prijatelje.

Umjesto toga moram uvidjeti, kao što je prethodno opisano,

Da ovakve stvari nastaju zbog (specifičnih) uvjeta.

66.

Pošto su utjelovljena bića ozlijeđena

Od strane živih i neživih objekata,

Zašto se onda držati ljutnje samo prema živim bićima? 

Slijedi da strpljivo trebam prihvatiti svo povrjeđivanje.

67.

Ako jedna osoba pod utjecajem neznanja učini nešto pogrešno,

A druga osoba pod utjecajem neznanja postane ljuta (na onoga tko je učinio pogrešno),

Tko od njih griješi?

I tko od njih ne griješi?

68.

Zašto sam u prošlosti činio te akcije,

Zbog kojih me drugi sada povrijeđuju? 

Pošto je sve povezano s mojim akcijama,

Zašto bih držao gorčinu (ljutnju) prema njima (‘neprijateljima’)?

69.

Kada sam vidio da je to tako,

Moram težiti onome što je plemenito (ispunjeno vrlinama),

Kako bih sa sigurnošću omogućio

Ljubazne misli za sve.

70.

Na primjer, kada je vatra iz jedne kuće,

Zahvatila i drugu kuću,

Pametno je riješiti se sjena i sličnih (zapaljivih) stvari,

Koje će omogućiti požaru da se rasplamsa.

71.

Na isti način, kada se vatra ljutnje širi,

Na sve za što je moj um zalijepljen (pretjerano vezan),

Moram se odmah toga riješiti,

Od straha da moje vrline ne izgore u požaru.

72.

Zar nije osoba osuđena na smrt sretna,

Ako je puštena da živi nakon što joj je odsječena ruka?

Zar nisam ja koji iskušavam ljudske jadi (i boli) isto tako sretan

Ako me te jadi spašavaju od agonije pakla?

73.

Ako nisam sposoban izdržati,

Samo malu trenutnu patnju,

Kako ću se onda suzdržati od ljutnje,

Koja će biti uzrok moje bijede i paklenih jadi?

74.

Zbog zadovoljavanja svojih žudnji,

Nebrojeno puta sam trpio vrućinu pakla,

Ali s tim akcijama, nisam ostvario nikakvu svrhu,

Niti za sebe, niti za druge.

75.

Ipak sada, značajna svrha bit će ostvarena,

Zbog boli koja nije niti djelić toga (vrućine pakla),

Jedino što mogu jest iskušavati radost,

Zbog (moje) patnje koja raspršuje boli za sve.

76.

Ako netko drugi iskušava radost 

Hvaleći (mog neprijatelja) kao izvrsne osobe,

Zašto ga (moj) ume, i ti ne pohvališ,

I tako sebe učiniš sretnim?

77.

Tada bi ta tvoja sreća

Postala izvor (tvoje) radosti, a ne nešto što treba zabraniti, 

Zavjet koji je dao Buda,

I superioran način za privlačenje drugih.

  • (Op.a.) Kada iskreno “neprijatelju” želimo samo dobro, da bude slobodan od svih patnji i da iskušava ništa drugo osim sreće – samopouzdanje i stabilnost i mir koji dobijamo nije moguće dobiti od svih blaga, zlata, dijamanata i novaca na ovom svijetu.

78.

Poznato je da su drugi sretni kada ih se pohvali,

Ako ne želite da imaju takvu vrstu sreće (koja dolazi kao uvažavanje od drugih),

Tada bi trebali prestati davati plaću i slično (svojim slugama),

Međutim, to bi imalo nepovoljan utjecaj na vas i u ovom i u budućim životima. 

79.

Kada ljudi opisuju moje dobre kvalitete,

Želim da drugi budu sretni zbog toga,

Ali kada opisuju dobre kvalitete drugih,

Ja (ne želim biti) nisam sretan. 

80.

Nakon što sam generirao Probuđeni Um,

Sa željom da sva bića budu sretna,

Zašto bih bio ljut,

Ako bića iskušavaju sreću?

81.

Ako zaista želim da sva bića postanu,

Bude (prosvijetljena bića) poštovana kroz prostor i vrijeme (prošlost, sadašnjost i budućnost),

Zašto me onda muči

Kada ih vidim da iskušavaju obično svjetovno poštovanje?

82.

Ako moj rođak za kojega brinem,

I kojemu dajem mnoge stvari,

Samostalno ostvari sredstva za život,

Ne bi li bio sretan, a ne ljut?

83.

Ako za bića ne želim čak ni to,

Kako im uopće mogu željeti prosvijetljenje?

I gdje je tu Probuđeni um

U onome tko je ljut kada vidi da drugi dobivaju stvari?

84.

Kakve veze ima ako (moj neprijatelj) dobije nešto ili ne?

Dobili to oni 

Ili ne (ako ostane u kući onoga tko trenutno ima materijalna sredstva)

U oba slučaja, ja neću dobiti ništa.

85.

Zašto onda postajem ljut i tako odbacujem svoje vrline,

Povjerenje (koje drugi imaju u mene) i moje dobre kvalitete?

Reci mi, zašto nisam ljut (na sebe)

Jer nisam kreirao uzroke dobitka (prosperiteta, napredovanja)?

86.

Ne samo da nemaš nikakvo kajanje

U vezi pogrešaka koje si učinio (“moj ume”)

(Nego) Zašto se još i natječeš s drugima

Koji su akumulirali vrline?

87.

Čak i ako tvoj neprijatelj postane nesretan,

Što je u tome uzrok tvoje radosti?

Samo tvoja želja (da oni pate)

Nije ih ozlijedila.

88.

Čak i da neprijatelj pati kao što si poželio,

Oko čega u tome možeš radovati?

Ako kažeš: “Zato jer sam zbog toga zadovoljan”,

Što može biti jadnije od toga?

89.

Udica bačena od ribara uznemirujućih koncepata

Nevjerojatno je oštra. Uhvaćen na nju,

Sigurno je da bit ću skuhan 

U kotlu čuvara pakla.

90.

Čast moje pohvale i slave,

Neće se pretvoriti u vrline života,

Neće mi dati ni snagu niti slobodu od bolesti,

I neće mi dati niti fizičku sreću.

91.

Kada bih bio svjestan onoga što je svrhovito i značajno,

Koju vrijednost bih nalazio u tim stvarima?

Kada bi sve što želim bilo (malo prolazne) mentalne sreće,

Trebao bih se posvetiti kockanju, opijanju i sličnom.

92.

Ako zbog slave,

Dajem svoje bogatstvo, čak i život,

Što samo riječi (slave) mogu značiti tada?

Jednom kada umrem, kome će (te riječi) donositi ugodu?  

93.

Kada im se kule od pijeska sruše,

Djeca jecaju u suzama,

Na isti način, kada moja slava i pohvale opadaju,

Moj um postaje kao um malog djeteta.

94.

Pošto su kratki zvukovi (tuđe riječi) nežive prirode,

One nemaju sposobnost razmišljati da me veličaju (op.a. to su samo riječi)

  • Ali ako to onoga tko me hvali čini onoga sretnim,

Moj ugled tako postaje uzrok ugode (za mene).

95.

Bilo da je pohvala usmjerena prema meni ili prema nekom drugom,

Kako ću ja imati korist od radosti (onoga tko upućuje te riječi)?

Pošto njihova radost i sreća je samo njihova,

Ja od nje neću dobiti niti jedan djelić.

96.

A ako pronađem sreću u njihovoj sreći,

Tada bih svakako morao osjećati isto prema svima.

I ako je to tako, zašto bih bio nesretan

Kada drugi doživljavaju ugodu u onome što donosi im radost?

97.

Prema tome, sreća koja nastaje

Iz razmišljanja: “Mene hvale” je pogrešna.

To je nezrelo ponašanje (male djece).

98.

Pohvale i slično me samo ometaju,

A također i potkopavaju moje napuštanje (cikličkog postojanja),

Počinjem biti zavistan prema drugima i njihovim dobrim kvalitetama,

I sve ono najbolje je uništeno.

99.

Nisu li onda oni koji su blisko uključeni

U uništavanje mojeg hvaljenja i slično,

Ujedno i moji zaštitnici (koji me štite od)

Padanja u niže (nepovoljne) oblike postojanja?

100.

Ja, koji težim slobodi,

Ne trebam biti vezan materijalnom dobiti i časti,

Zašto bih onda bio ljut

Na one koji me oslobađaju od tog ropstva?

101.

Oni koji mi žele uzrokovati patnju

Su poput Buda koji me zapljuskuju valovima blagoslova.

Jer otvaraju mi vrata da ne odem prema nepovoljnim, nesretnim oblicima postojanja.

Zašto bih onda bio ljut na njih?

102.

  • Ali što ako me netko spriječi na ostvarim (steknem) vrline?

S njima je također pogrešno biti ljut,

Jer nema moralne čvrstoće veće od strpljenja,

Svakako je i tada trebam prakticirati.

103.

Ako zbog mojih vlastitih propusta,

Nisam strpljiv s njima (neprijateljima),

Onda sam samo ja taj koji me sprječava

U prakticiranju uzroka za stjecanje vrlina.

104.

Ako se bez njega, nešto neće dogoditi,

I ako se s njime, nešto hoće dogoditi,

Onda pošto je on (neprijatelj) uzrok (strpljenja) 

Kako mogu reći da on (neprijatelj) sprječava vrline?

105.

Prosjak nije prepreka velikodušnosti,

Kada mu nešto dajem.

I ne mogu reći da su oni koji daju zavjet redovništva

Prepreka redovništvu.

106.

Uistinu mnogo je prosjaka na ovom svijetu,

Ali rijetki su oni koji nanose štetu (zlo),

Jer ako ja nisam ozlijedio druge,

Malo je bića koja će me ozlijediti.

107.

Prema tome, kao dragocjeno blago koje se pojavljuje u mojoj kući

Bez ikakvog truda s moje strane da ga steknem,

Trebao bih biti sretan što imam neprijatelje

Jer oni pomažu moje ponašanje Buđenja.

108.

Pošto sam sa njima sposoban prakticirati strpljenje,

Oni zaslužuju dobiti

Prve plodove mog strpljenja

Jer oni su njegov uzrok.

109.

  • Ali zašto bi moj neprijatelj bio tako poštovan,

Kada uopće nema namjeru da mi pomogne prakticirati strpljenje?

Zašto onda poštovati i svetu Darmu?

(Niti ona nema namjeru) ali je prikladna za praksu (donosi korist kada se koristi).

110.

  • Ali moji neprijatelji nikako ne bi trebali biti poštovani

Jer oni imaju namjeru da mi nanesu bol –
Kako drukčije prakticirati strpljenje,

Ako bi, poput liječnika, ljudi uvijek nastojali činiti dobro?

111.

Prema tome, ako je strpljivo prihvaćanje nastalo

U ovisnosti o onome s umom velike mržnje,

Tu osobu bi trebalo poštovati koliko i svetu Dharmu,

Jer oni su uzrok strpljenja.

112.

Zbog toga je Moćni Buda rekao

Da je polje osjetilnih bića slično polju Bude*

Jer mnogi koji su ih učinili sretnima,

Dosegli su savršenstvo.

113.

Kvalitete Bude (prosvijetljenja) stječu se

Jednako i od osjetilnih bića i od Pobjednika (Prosvijetljenjih)

Zašto ih onda ne poštujem (osjetilna bića)

Na isti način na koji poštujem Pobjednike (Prosvijetljene)?

114.    

(Oni naravno) Nisu isti u kvalitetama njihovih namjera 

Nego samo u plodovima (koje ostvaruju),

I u tom smislu imaju izvrsne kvalitete,

I zbog toga (se kaže da) su isti.

115.

Sve vrline koje stječemo zbog poštovanja drugih s dobronamjernim umom, 

Moguće su zbog uzvišenosti osjetilnih bića,

Na isti način, sve vrline koje stječemo zbog poštovanja i vjere u Budu (i njegova učenja),

Moguće su zbog uzvišenosti Bude.

116.

Prema tome, oni su prikazani kao ravnopravni,

U svom utjecaju koji imaju na stjecanje kvaliteta Bude,

Ali nitko nije ravnopravan (u dobrim kvalitetama)

S Budama koji su bezgranični Oceani Izvrsnosti.

117.

Čak i da su im tri najuzvišenija kraljevstva* poklonjena,

Bilo bi to nedostatno za iskazivanje poštovanja,

Toj nekolicini bića kod kojih se ukazuju neke od dobrih kvaliteta

Jedinstvenog Skupa Izvrsnosti.

118.

Pošto sva osjetilna bića imaju svoj udjel

U poticanju razvoja superiornih kvaliteta Bude (prosvijetljenja),

Svakako je ispravno poštovati ih

Jer u tom pogledu su slični.

119.

Nadalje, na koji način se zahvaliti Budama,

Koji poklanjaju nemjerljive koristi

I koji su prijatelji svijeta bez ikakvih zahtjeva,

Osim želje da s ljubavlju brinu (ugađaju) osjetilnim bićima?

120.

Prema tome, pošto će se briga za druga bića isplatiti, 

Onima koji daju svoja tijela i ulaze u najdublji pakao za njihovo dobro (drugih bića),

Ja ću se besprijekorno ponašati (u svemu što radim)

Čak i ako mi nanose mnogo zla.

121.

Kada zbog svoje koristi, oni koji su moji vladari (“Lords”)

Ne brinu čak ni za svoja tijela,

Zašto sam ja onda tako glup i samodopadan?

Zašto se prema njima ne ponašam kao sluga?

122.

Zbog njihove sreće, Pobjednici (“Bude”) su presretni,

Nasuprot tome, ako su povrjeđeni, Pobjednici su nesretni.

Zbog toga, brinući s ljubavlju za njih (osjetilna bića), oduševljavat ću Pobjednike,

A njihovim povrjeđivanjem (osjetilnih bića), povrjedit ću Pobjednike.

123.

Baš kao što poželjni objekti osjetila mojem umu ne bi donijeli užitak, 

Ako bi moje tijelo gorjelo u plamenu,

Na isti način, kada su živa bića u boli, 

Nema načina da Suosjećajni budu zadovoljni.

124.

Prema tome, pošto sam povrjeđivao živa bića,

Danas otvoreno objavljujem sva moja štetna (nesvrhovita) djela,

Koja su donijela nezadovoljstvo Suosjećajnim Bićima,

Molim vas budite strpljivi sa mnom, o Gospodari, za ovo nezadovoljstvo koje sam vam uzrokovao.

125.

Od sada, kako bih ugodio “Budama” (Tatagatama),

Služit ću Univerzumu i definitivno prestati (nanositi bol i povrjeđivati druge).

Iako me mnoga bića mogu udariti i stati mi na glavu,

Čak i po cijenu umiranja, neka donesem zadovoljstvo Zaštitnicima Svijeta (ne uzvraćajući, ne osvećujući se).

126.

Neam sumnje da oni s prirodom suosjećanja,

Promatraju sva ta bića (jednakima) sebi,

Nadalje, oni koji vide (Buda prirodu) kao prirodu osjetilnih bića, ujedno vide i Bude (prosvijetljena bića),

Zašto ih onda ja ne poštujem (osjetilna bića)?  

127.

(Udovoljavanje živim bićima) oduševljava Tatagate (Bude)

I ujedno ostvaruje (i ispunjava) moju osobnu svrhu.

Uz to i rastjeruje bol i jad univerzuma,

Zato to trebam uvijek prakticirati.

128.

Na primjer, ako netko od kraljevih ljudi 

Prouzroči zlo mnogim ljudima,

Oni dalekovidni neće uzvratiti zlo

Čak i ako to mogu učiniti.

129.

Jer znaju da ti ljudi nisu sami

Nego su podržani kraljevom silom.

Na isti način, ne smijem podcijeniti 

Slaba bića koja nanose mi malo zlo.

130.

Jer podržavaju ih čuvari pakla

Kao i sva Suosjećajna Bića.

Zato, ponašajući se kao subjekti hirovitog kralja

Trebam s ljubavlju brinuti (ugoditi) za sva osjetilna bića. 

131.

Čak i kada taj kralj postane ljut,

Može li on biti uzrok boli pakla? (“Može li me on odvesti u pakao?”)

Što je plod koji ćemo morati iskusiti

Ako donosimo nezadovoljstvo (ne brinem s ljubavlju, ne ugađam) osjetilnim bićima.

132.

A čak i kada je taj kralj ljubazan,

On mi nikako ne može pokloniti prosvijetljenje. (“Može li me on odvesti u raj?”)

Što je plod koji ću ostvariti

Ako donosim zadovoljstvo (brinem s ljubavlju, ugađam) osjetilnim bićima.

133.

Zašto ne vidim 

Da moje buduće postizanje prosvijetljenja (Buddhahood),

Kao i sva slava, ugled i sreća u ovom životu,

Sve dolazi od dobrobiti koju donosim (brige s ljubalju, ugađanja, zadovoljstva – eng. “pleasing”) osjetilnim bićima?

134.

U cikličnom postojanju (samsari), strpljenje uzrokuje

Ljepotu, zdravlje i ugled,

Zbog toga, živjet ću jako dugo

O osvojiti sveobuhvatnu ugodu univerzalnih Chakra Kraljeva. (“Bude”)


Zbog plemenitih misli i vrlina kreiranih izučavanjem ovih strofi na tjednim radionicama, neka zavlada mir u svijetu i bogate žetve, neka suosjećanja, mudrosti i obilnih plodova bude u izobilju za sve. Neka veliko suosjećanje preplavi srca svih živih bića.

Prijevod poglavlja “Strpljenje” djela “A Guide to the Bodhisattva’s Way of Life”
Guru Arya Shantideva-e posvećen je sveobuhvatnoj viziji Njegove Svetosti Dalai Lame za najuzvišeniju dobrobit svih osjetilnih bića.

“Neka svi budu sretni i imaju uzroke sreće,
Neka svi budu slobodni od patnje i uzroka patnje,
Neka svi imaju radost koja ne poznaje patnju,
Neka svi bdu nepristrani, slobodni od žudnje i ljutnje, bliskosti za jedne i odbojnosti za druge.”

“Sve dok postoji nebo,
Sve dok postoje osjetilna bića
Neka i ja postojima,
Da raspršujem patnje svijeta. ”

Povratak na početnu stranicu tjednih radionica NAM Emotivne Higijene: Nektar zlatne svjetlosti dragocjenog dijamanta probuđenog uma koji ostvaruje baš sve želje